Menu
Menu
….MILA, KUDA SI NAM RAVNA
MILA, KUDA SI PLANINA!
1. Cilj planinarskog puta „Po starim gradovima Ivanščice“ je da se planinari i posjetitelji prirodnih ljepota planine Ivanščice upoznaju i s njemnim srednjovjekovnim spomenicima – starim gradovima, koji su dio baštine tog kraja.
2. Planinarski put je otvoren 1982. godine i obuhvaća područje južne Ivanščice sa starim gradovima: Grebengrad, Pusta Bela (Bela grad), Milengrad, Belecgrad, Oštrcgrad i Pusti Lobor ( Lobor grad ). 2019. godine planinarski put je obnovljen sa postavom novih žigova na svim starim gradovima te je isti trasiran, povezan i markiran cijelom dionicom sa svim starim gradovima.
3. Cijela dionica puta od prvog do šestog straog grada iznosi cca 40 km. Obilazak puta u pravilu nije vremenski ograničen i može započeti s bilo koje točke od šest obveznih točaka. Kondicijski spremni cijeli planinarski put mogu proći za cca 12 h ali većinom se prelazi u dva dana.
4. HPD „Oštrc“ tradocionalno organizira od 2019. svake godine obilazak planinarskog puta u tri dionice u tri godišnja doba. 1.dionica Grebengrad – Pusta Bela, proljeće, 2. dionica Milengrad – Belecgrad, ljeto, 3.dionica, Pusti Lobor – Oštrcgrad, jesen.
5. Obilaznik puta na kontrolnim točkama otiskuje u dnevnik žig ili prilaže osobnu fotorafiju sa pojedine kontrolne točke i dnevnik šalje na adresu: HPD „Oštrc“ Zlatar, Park Hrvatske mladeži 2, 49250 Zlatar.
6. Nakon provjere i ovjere, dnevnik će biti vraćen vlasniku sa spomen – znakom.
7. Za planinarski put „Po starim gradovima se koristi skraćenica „PSGI“.
8. Za tumačenje ovih Pravila nadležni su organi upravljanja Planinarskog društva „Oštrc“ Zlatar.
PRISTUP:
Ovoj največoj gradini Ivanščice prilazi se iz sela Topličica, skretanje s državne ceste Topličica-Madžarevo u Grebengradsku ulicu te dalje makadamskom cestom do planinarske kuće Grebengrad, potrebno je 45 min. hoda. Od planinarske kuće Grebengrad do starog grada ima 15 min. laganog hoda. Stari grad Greben grad se nalazi na 502mnv.
POVIJEST:
Ovo je jedan od najstarijih i najdulje obitavanih zagorskih gradova. Spominje se prvi puta u listini kralja Andrije II. 1209. godine a napušten je potkraj XVII. St.. vlasnici su mu bili obitelj Gardun, Ivan Vitovec, Frankopani, Baćani i na kraju Erdody. Početkom XVIII. St. Grad je već ruševina. Po ovom gradu nosi ime PD iz Novog Marofa.
PRISTUP:
Ostacima ove drevne građevine prilazi se iz mjesta Bela, na cesti Podrute – Završje i tzv „Belskog dola“. Skreče se na šumski put nasuprot ribogojilišta pastrva i za 30 min. se dolazi do starog grada na 420 mnv.
POVIJEST:
Stari grad spominje se već 1163 godine kao vlasništvo templarskoga reda. U XIV. st. Vlasnici su red Ivanovaca, Gissingi, Matija i Ivaniš Korvin. 1481. grad je izgorio , pa ostaje napušten. Vlasnici, obitelj Petheo de Gerse grade u dolini 1605. godine utvrđen dvorac, koji je sačuvan i djelomično obnovljen do danas. Treba spomenuti da je Belski grad bio upravno sjedište za imanja Vranskog priorata u ovim krajevima Hrvatske. Za razliku od novijih dvaju dvoraca Bela ( XVII. i XVIII. st. ) narod je Belagrad nazvao „Pusta Bela“.
PRISTUP:
Ovoj, jednoj od največih i najočuvanijih gradina najpristupačniji pristup je iz sela Grtovec, do kojeg se dolazi sa ceste Belec – Budinščina. Iz Grtivca imate 30 min. lagane šetnje do gradine koja se uzdiže na stijenama od 430 mnv.
POVIJEST:
To je srednjovjekovni grad koji je bio najprije u vlasništvu obitelji Herkffy do polovine XVI.st. a zatim ženidbom prelazi u vlašništvo grofova Patačić. Oni ga gradnjom dvorca u Zajezdi napuštaju krajem XVII.st. od tada jer u ruševnom stanju ali su sačuvana njegova karakteristična kruništva. Po toj gradini nosi ime PD iz Budinščine. O istoimenoj utvrdi skrbi bratovština „Milengrad“ koja unatrak nekoliko godina postepeno obnavlja gradinu.
PRISTUP:
Do ovog grada se dolazi iz mjesta Belec, na cesti Zlatar – Budinščina u sjevernom pravcu do zaselka Juranščina pa dalje makadamskoj cesti do pl.kuće Belecgrad do koje treba 1,30 h. Od pl. kuće do ruševina Belecgrada potrebno je 30 min. laganog hoda, isti se nalazi na 540 mnv.
POVIJEST:
Prvi puta se spominje 1334. godine kao vlasništvo obitelji Gising, zatim plemića Turocija, Mikulića, Erdodyja a posljedni vlasnik je bio barun Rukavina. Napušten je također u XVII.st. Sada se razabiru samo ostaci stambenog dijela i dijela koji je štitio prilaz.
PRISTUP:
Od Lobora, na cesti Zlatar – Golubovec, skreče se kraj crkve sv. Ane kolnim putem kroz šumu i za 1:40 min. laganog hoda stiže se do najvišeg srednjovjekovnog grada između Save i Drave. Grad je podignut na visini od 706 mnv. Na prekrasnoj livadi zvanoj Majer ispod grada nalazi se planinarska kuća Majer, HPD Oštrc iz Zlatara.
POVIJEST:
I Oštrc je bio u vlasništvu obitelji Gissing, koja njime vlada od 1330. godine. Zatim su njegovi vlasnici grofovi Celjski, ban Ivaniš Korvin a posljednji su bili grofovi Keglevići, koji su ga napstili u XVII. st. Sačuvani su ostaci kule i nešto zidina. Po ovome gradu nosi ime PD iz Zlatara, koji je i nositelj ovog planinarskog puta.
PRISTUP:
Po izlasku iz Lobora u pravcu Golubovca do kaptaže Zagorskog vodovoda, odakle se u desno odvaja šumska cesta uz potok Reku. Još cca 600 m u lijevo do ispod gradine kojoj se prilazi za 20 min. od vodovoda do vrha gradine je potrebno 45 min.
POVIJEST:
Prva vijest o tom gradu datira iz 1259. godine kada je bio u vlasništvu kraljice Marije. Kasnije slijede Celjski, Jan Vitovec, Ivaniš Corvin i Berislavić, da bi 1525. god. postali vlasnici Keglevići. Ova ugledna porodica drži ga do 1905., kada rasprodaje svoja imanja. Grad je napušten u XVII. st. i za njegove razvaline vezane su brojne legende, od kuda u narodu naziv „Pusti Lobor“. Isti se nalazi na 520mnv.
